fizika

Dobrodošli na moj blog

03.06.2010.

Vježba br. 9

ODREĐIVANJE BRZINE ZVUKA U ZRAKU

Pribor:

zvucna viljuska, staklena cijev, menzura sa vodom, milimetarsko mjerilo, laboratorijski stalak sa hvataljkom

Zadatak:

Staklena cijev, u polozaju u kojem se prvi put pojavljuje rezonancija, treba hvataljkom labavo pricvrstiti za laboratoriski stalaki neznatno je pomijerajuci  gore- dole, postici da se dobije zvuk najveceg inteziteta.

Nakon toga milimetarskim mjerilom treba izmjeriti visinu zvucnog stuba od nivoa do zvucne viljuske 4h.

Vjezba zahtjeva potpunu tisinu da bi se precizno odredila visina na kojoj je inetenzitet zvucne viljuske najveci. Mi smo vjezbu dva puta ponovili, jer je najveca frekvencija bila na visinama od 13 i 14 cm.

Za brzinu zvuka u zraku smo uzimali stalnu vrijednost od 330 m/s. Frekvencije su na kraju iznosile :634,62 i 589, 29 Hz . Relativna greska nakon 2 mjerenja je iznosila 3,7 %

03.06.2010.

Vježba br. 8

ODREĐIVANJE UBRZANJA ZEMLJINE TEŽE POMOĆU MATEMATIČKOG KLATNA

Pribor:

matematicko klatno, metarsko mjerilo, štoperica

Zadatak:

Odrediti ubrzanje Zemljine teze pri razlicitim vrijednostima duzine klatna. Ubrzanje Zemljine teze izracunali smo prema obrascu iz formule:

                 g= 42l /  T2

l- duzina klatna od tacke vjesanja do tezista objesenog tijela

T- period oscilovanja

Da bismo mogli odrediti period oscilovanja, najpogodnije je mjeriti vrijeme koje protekne od trenutka kad klatno napusti amplitudni polozaj i ponovo se vrati u njega. Potrebno je najprije izvesti klatno iz ravnoteznog polozaja  i pustiti ga da osciluje. Treba sacekati da oscilacije budu razvnomjerne. Klatno mora da oscilira u jednoj ravni.

Ovu vjezbu ponovili smo pet puta. Duzinu klatna smo uzimali u opsegu od 80-90 cm. Mjerili smo vrijeme koje prođe dok tijelo napravi 10 oscilacija, a onda smo tu vrijednost dijelili sa 10 da bismo dobili vrijednost jedne oscilacije. Uvrstavanjem u prethodno izvedenu formulu, dobili smo prblizne rezultate. Nakon zavrsene vjezbe,  relativna greska je iznosila 2,2%.

03.06.2010.

Vježba br. 7

PROVJERAVANJE ZAKONA O ODRŽANJU MEHANIČKE ENERGIJE

Provjera zakona odrzanja mehanicke energije pomocu Grimzelovog pribora.

Pribor:

metalna sipka, gumena ili plasticna kuglica, linijar, stalak

Kuglica mora imati kanal koji se navuce na kuku tako da se moze sa minimalnim naporom moze otkaciti. Za stalak S sa dva stativa S1 i S2, stap M je okacen za stativ S1, a na donjem kraju je nategnuta kuglica. Šipka se podigne do visine h1 i pusti se, a kada budu u vertikalnom polozaju udari u S2 i padne. Kuglica ce pasti na udaljenost s. Visina h1 do koje se kuglica podigne, kao i visina H, treba se izmjeriti prije izvodjenja ogleda.

Potrebno je dokazati da je ukupna mehanicka energija kuglice jednaka u oba polozaja.

E1 = E2

                                  H = D2 / 4h

I ovu vjezbu ponovili smo 3 puta. Vjezba nije bila teska, ali je sve podatke  trebalo izmjeriti, nista racunati. Zbog uslova u kojim smo  radili, tesko je bilo precizno izmjeriti velicine koje je trebalo unijeti u tabelu, pa su i greske pri mjerenje bile dosta vece nego u ostalim vjezbama.

Za prvo mjerenje, greska je bila 40,9%, za drugo 14%, a za trece 52%

03.06.2010.

Vježba br. 6.

ODREĐIVANJE POČETNE BRZINE KOSOG HICA

Potreban pribor za ovu vjezbu: top, stalak i metarsko mjerilo

Top smo postavili na visinu stola od 75 cm. NAtegnemo oprugu i zadrzimo u tom polozaju. Kad pustimo oprugu, metak ce izletjeti pocetnom brzinom i nakon vremena t stici ce u tacku B. On je izvrsio horizontalan hitac. Duzinu s odredit cemo tako sto odredimo udaljenost tacke A do tacke B.

Vjezba je jednostavna. Proveli smo tri mjerenja. Rezultati pocetnih brzina bili su : 2,38, 2,46, 2,51. Relativna greska iznosila je 1,7%, sto znaci da smo i ovu vjezbu dosta dobro uradili.

03.06.2010.

Vježba br. 5

ODREĐIVANJE SPECIFIČNE TEŽINE DATOG ČVRSTOG TIJELA

Pribor:

dinamometar, casa sa destilovanom vodom,tijelo objeseno o konac

Tijelo ciju specificnu  tezinu trazimo zavezemo za tanki konac i izmejrimo njegovu tezinu u vazduhu, a zatim isto to tijelo ubacimo u casu sa vodom tako da se citavo tijelo potopi u vodu, ali da ne lezi na dnu case. Razvnoteza na dinamomertu se poremeti. Tezina tijrla u vodi ce biti manja od tezine tijela u vazduhu. Razlika u tezini prije i poslije potapanja tijela u vodu predstavlja velicinu potiska.

γ=Q/(Q-Q1)

Ova vjezba je bila jedna od najjednostavnijih, jer se svodi na ocitavanje tezine tijela u vazduhu i vodi, a nakon toga se izracunava velicina potiska. Dobiveni rezultati se uvrste u unaprijed pripremljenu formulu.

Nakon 5 mjerenja koje smo napravili, izracunali smo apsolutnu i relativnu gresku mjerenja koja je iznosila 1,6%, sto znaci da smo vjezbu odradili dosta dobro.

 

09.05.2010.

Vježba br. 4

MJERENJE DUŽINE MIKROMETARSKIM VIJKOM

Pribor: mikrometarski vijak, predmet koji mjerimo (valjak)

Mikrometarski vijak se sastoji od vijka V koji se okrece u matici M. Na skali mozemo ocitati broj milimetara do tacnosti 0,5 mm, a na bubnju stotinke milimetra.

Imjerili smo visinu cijevi (h), poluprečnik cijevi (R), poluprečnik šupljine cijevi (r) i na osnovu tih podataka izracunali zapreminu valjka.

V1=r2π(h+h1)

 

Vjezba je korisna iz razloga sto naucimo koristiti odnosno mjeriti mikrometarskim vijkom, s kojim se nismo imali priliku ranije susretati. Vjezba je jednostavna, samo je potrebno vise puta ponoviti da bi se mogle odrediti apsolutna i relativna greska pri mjerenju zapremine valjka ( predmeta koji smo koristili).

09.05.2010.

Vježba br. 3

ODREĐIVANJE INDEKSA PRELAMANJA

Dio optike koji se bavi mjerenjem indeksa prelamanja naziva se refraktometrija.

Pribor: staklena plan-paralelna ploca u raznim oblicima, lampa, bijeli papir, 4 podbadače (čiode)

Da bismo izveli ovu vježbu, lampu smo postavili na bijeli list papira, a ispred lampe stakleni predmet (plan-paralenu ploču). Kada smo upalili lampu, jasno su se vidjeli upadni i odbojni zraci. Predmet i zrake smo nacrtali na papiru, a potom određivali upadni i prelomni ugao i indeks prelamanja.

Vježbu smo ponavljali 5-6 puta, ali smo svaki put koristili drugi predmet, da bismo na različitim predmetima pokazali prelamnja u dva dijela, na ulazu u sredinu( staklo) i na izlazu iz sredine.

Ovu vježbu sam jos jednom radila na drugi nacin, pomocu podbadaca, tako sto sam ispred plan-paralene ploce ubola dvije podbadace, a onda gledajuci kroz staklo plan-paralene ploce ubola jos dvoje podbadace tako da se gledano kroz staklo one poklapaju. Nakon što sam sklonila plan-paralenu plocu, mogla sam na papiru prikazati odbijanje, tj. odrediti upadni i prelomni ugao.

Vježba je poprilično jednostavna samo je potrebna potpuna preciznost pri crtanju.

09.05.2010.

Vježba br. 2

ODREĐIVANJE POČETNE BRZINE DJEČIJEG AUTIĆA

Pribor: dječiji autić na potez, štoperica, metarsko mjerilo

Autić se kretao jednako usporeno od trenutka pustanja do zaustavljanja. Mjerili smo vrijeme koje je bilo potrebno da se autić zaustavi i put koji on za to vrijeme pređe. Na osnovu tih podataka izačunali smo ubrzanje i pocetnu brzinu autica.

Na osnovu formula za usporenu kretanje izveli smo krajnju formulu koja nam je potrebna da izracunamo ubrzanje:

               a= 2s / t2     

Nakon izracunatog ubrzanja, tu smo vrijednost uvrstili u relaciju:

               v0 = a*t            

i dobili početnu brzinu autića koji se kretao usporeno.

Vjezba je bila jednostavna i korisna da se ponovi pravolinijsko kretanje (usporeno) i formule. Ponovila sam vjezbu 3 puta da bi mogla odrediti apsolutnu i relativnu gresku pri mjerenju.

             

09.05.2010.

LABORATORIJSKE VJEŽBE Vježba br. 1

ODREĐIVANJE INDUKTIVNOG I KAPACITIVNOG OTPORA

U kolu naizmjenicen struje postoje 3 vrste otpora:

1.termogeni

2.induktivni

3. kapacitivni

Pribor za prvi dio vjezbe:regulacioni otpor, voltmetar, ampermetar,fekvencmetar, kondenzatori nep. kapaciteta, spojni vodiči.

Pribor za drugi dio vjezbe:voltmetar, ampermetri za izmjenicnu i istosmjernu struju, regulacioni otpornik, namoti bez željeza nepoznatih induktiviteta, preklopka, spjni vodici

Zakljucak:

 Kao prvo, vjezba nije bas jednostavna,potrebno je dosta vremena da se uradi, jer se sastoji iz dva dijela(određivanje induktiviteta i kapaciteta), ali je korisna, prvenstveno iz razloga sto sam naucila sastavljati strujno kolo sa cim se do tada nisam susretala, i to je jedna od najvaznijih stvari koju sam naucila radeci ovu vjezbu.

Za određivanje kapaciteta bio nam je potreban kondenzator, a za određivanje induktiviteta zavojnica. Ocitavali smo vrijednosti jacine struje i napona, za razlicite vrijednosti napona (1V, 2V, 3V, 4V). Na osnovu unaprijed izvedenih formula racunali smo inkuktivni otpor, inuktivitet, odnosno kapacitivni otpor, kapacitet.

Vjezba mi je bila interesantna i zadovoljna sam nacinom na koji sam je uradila.

01.04.2010.

Zracenje crnog tijela

 

Toplotno zračenje emitiraju sva tijela i to na svim temperaturama od apsolutne nule. Ako raspodjela energije između tijela i zračenja ostaje nepromijenjena za svaku valnu dužinu, stanje sistema tijelo – zračenje bit će ravnotežno. Toplotno zračenje je jedini oblik zračenja koji može da se nalazi u ravnoteži sa tijelom koje zrači.

Kirchhoffov zakon: Omjer emisione i apsorpcione moći ne zavisi od prirode tijela, nego je za sva tijela jedna te ista univerzalna funkcija frekvencije i temperature.Fluks energije, koji emitira jedinica površine tijela koje zrači, naziva se energetska jakost ili intenzitet zračenja tijela:

I = dΦ/dS  [W/m2]

Stefan-Boltzmannov zakon: Intenzitet zračenja proporcionalan je četvrtom stupnju apsolutne temperature (važi samo za apsolutno crno tijelo):

I = σ T 4

gdje je  σ =5,7 10  Stefan-Boltzmannova konstanta

Wienov zakon pomjeranja: Talasna dužina na kojoj je spektralna emisiona moć apsolutno crnog tijela maksimalna, obrnuto je srazmjerna apsolutnoj temperaturi:

m λ =b/T

gdje je b = 2,9 *103mK Wienova konstanta.

 

 


Stariji postovi